Sportski savez opštine Bojnik je krovno udruženje sportskih klubova i društva u opštini Bojnik ali i karika koja ih povezuje sa lokalnom samoupravom. Postoji dve godine a na njegovom čelu je naš današnji sagovornik, Dejan Arsić, Predsednik Sportskog saveza opštine Bojnik. Razgovarali smo o radu sportskog saveza i doprinosu boljim uslovima za bavljenje sportom u Bojniku kao važnom delu života dece,mladih i svih drugih koji žive u opštini Bojnik, vole sport i njime se bave.
Sa sportom se upoznaje u najranijem detinjstvu i kroz osnovnu školu pa zato Sportski savez u saradnji sa školama nastoji da se poprave uslovi za bavljenje školskim sportom kako na časovima fizičkog vaspitanja tako i kroz sportske sekcije. Bavljenje sportom u ovom životnom dobu je važno za pravilan rast i razvoj dece ali i razvija takmičarski duh. Kako Dejan Arsić kaže ima dobru saradnju sa školama i nastavnicima i pomagali su da se škole opreme sportskom opremom i rekvizitima koji su im nedostajali, učestvovali su u organizaciji Školskog krosa, Svetosavskog turnira, obezbeđivali medalje i pohvale, školskim timovima obezbedili dresove za takmičenja, pre par meseci isturenom odeljenju u Pridvorici su obezbedili koš,lopte i male golove…



Dobro sarađuju i sa Sportskim klubovima i školama sporta i zajednički organizuju turnire i slične aktivnost. Dobra je i saradnja sa klubovima mladih po seoskim mesnim zajednicama, klub mladih u Kacabaću je dobio stolove za stoni tenis, u saradnji sa klubom iz Lapotinca su popravili ogradu na lokalnom sportskom terenu a imaju dobru saradnju i sa klubom iz Donjeg Konjuvca. Međusobno se dopunjavaju i uz podršku lokalne samouprave stvaraju jednu zdravu sredinu za decu, mlade, sve koji vole sport i žele da se bave sportom i druže kraj terena. Da se zabave meštani Bojnika i sela u kojima postoje tereni za male sportove organizuje se „Letnja liga“, takmičenje u malom fudbalu koja okupi veliki broj učesnika i gledalaca od najmlađih do najstarijih a igra se seli iz kola u kolo u drugo selo.


Sportska hala u Bojniku je skoro završena i pravi je ponos Bojničana, tu treniraju košarkaši, odbojkašice i fudbaleri kadeti, stonoteniseri, karatisti, bokseri… Zgrada fudbalskog kluba „Pusta Reka“ je renovirana, popravljena ograda, pič teren je kao nov, postavljeno osvetzljenje pa sada može da se taj sportski kompleks koristi i uveče. Spoprtska hala i ovaj kompleks postaju ponovo stecište mladih Bojnika. Može da se bira između teretane na otvorenom i one u hali, košarke, fudbala,karatea,odbojke… Uslovi za bavljenje sportom su odlični a to potvrđuju i pohvale gostujućih ekipa ali i rezultati Bojničkih klubova jer su u 2020. godini 3 kluba prešla u viši rang takmičenja.



Pitali smo Dejana Arsića koliko Sportski savez i dobri uslovi za bavljenje sportom mogu da doprinesu da mladi odluče da ostanu da žive u Bojniku i dobili iskren odgovor nekog ko dobro poznaje tu situaciju i kaže da bi mladi ostali da žive u Bojniku neophodna su radna mesta za njih da bi obezbedili svoje porodice i imali od čega da žive, ali u Bojniku imaju uslove za bavljenje sportom čak i bolje nego u velikim gradovima. Mladi sa kojima je stalno u kontaktu zbog prirode svog posla mnogo očekuju od otvaranja Agro-industrijske zone u Kosančiću i nadaju se radnim mestima što bi im omogućilo da ostanu da žive u Bojniku.


Dejan Arsić je mlađi čovek, ima porodicu, suprugu i dvoje dece predškolskog uzrasta, pa smo ga pitali da nam iz te perspektive kaže kako je živeti u Bojniku ali i da li je nekada poželeo da ode. Odgovorio nam je da je bilo takvih trenutaka ali da je zadovoljan što nije otišao.Bojnik je kaže dobro mesto da deca u njemu rastu, ako dete ode na trening u halu ne mora da brine kako će stići, da mu se nešto ne desi u putu… Ako u porodici ima bar jedna plata ne postoji cena da ode da živi u velikom gradu. Ovde se ne čeka na mesto u vrtiću i kao i sve ima svoje loše ali i dobre strane.
Bojnik je poljoprivredni kraj pa smo ga pitali može li se živeti samo od poljoprivrede. Iz iskustva ljudi u svojoj okolini kaže da može samo ako je posed veći, ako je posed mali i parcele usitnjene samo se preživljava uz to mali proizvođaći imaju mnogo problema pa bi bilo lakše ako bi država stala uz njih i recimo pomogla da otkupna cena bude garantovana i da seljak zna za šta radi, jer ko bi se bavio recimo gajenjem višnje ako je otkupna cena tako niska da ne može ni da ih obere. To je upravo najpotrebnije u devastiranim područjima poput Bojnika koji je u prethodnih par decenija imao izraženu ekonomsku migraciju i kao posledicu toga smanjenje broja stanovnika. Subvencije u poljoprivredi su dobre pre svega one za mlade poljoprivrednike gde ne morate da platite opremu pa da vam se sredstva vrate već obezbeđujete samo deo sredstava od ukupne vrednosti opreme. Nekoliko godina je bio većnik pa je dobro upoznat sa subvencijama za poljoprivredu koje daju opština i država, ta su sredstva značajna i opština maksimalno podržava poljoprivrednike ali je kamen spoticanja otkupna cena. Naglašava da se problem ekonomske migracije može rešiti samo otvaranjem novih radnih mesta, jer mladi parovi tek kad bar jedan u kući radi razmišljaju o proširenju porodice i da bi mladi parovi u ovakvim devastiranim sredinama trebali da imaju podršku države da ostanu tu da žive, i ne odlaze u već prenaseljene gradove.
“ Članak je urađen u okviru projekta “ DA NAŠI BUDU SA NAMA “ , koji sufinansira opština Bojnik, a realizuje Radan Pusta Reka portal. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.“
RADAN PUSTA REKA