U Četvrtak, 13.09.2018-te, U Leskovačkom Kulturnom Centru, održana je promocija knjiga „Gospodarica planine – žena među vukovima“, Vojislava Stamenkovića i „Dobra vila sa Radan planine“, Dragana Stamenkovića. Bio bi to jedan, sasvim običan, kulturni događaj da se nije tražila stolica više. Hol Leskovačkog Kulturnog Centra bio je prepun poštovalaca pisane reči, autora i Zorice Arsić, koja je inspirisala autore da pišu upravo o njoj.
Neobična žena, koja živi sama, u svom domu, na Radan planini, po profesiji je medicinska sestra , sada u penziji. Radila je i živela u gradu. Vratila se na svoju dedovinu, u selo Ivanje, na Radan planini. Živi na prelepom mestu sa kog puca pogled u daljinu, na celu kotlinu, sve do Leskovca i Niša. Kraj nje je nekoliko vikend kuća, u kojima vlasnici borave leti, ali zimi je prvi komšija udaljen nekoliko kilometara, a život usamljenički.
Pitoma Radan planina je bogata vodom i puna života. Ovde je lako videti vuka i lisicu, zeca ili vevericu, tu je mnogo šumskih plodova, lekovitog bilja čak i nekoliko endemskih vrsta. Svuda se potoci spajaju, a ovde se jedan deli, ponovo spaja i opet deli na mestu znanom kao „Delivode“.
Živeti ovde, na planini je prelepo ali i teško. Takav život biraju malobrojni, hrabri i snažni. Planina zna da bude surova, a komšinica dragocena, naročito, kad je medicinska sestra i priskoči da pomogne, kad zatreba, bilo da je leto ili sneg do kolena.
Kad se žena vrati iz grada i postane oslonac i pokretač zajednice, dobije nagradu „Kapetan Miša Anastasijević“, postane i inspiracija mnogim umetnicima. Nju slikaju, o njoj pevaju i pišu. Kroz ove dve knjige smo upoznali jednu neobičnu ženu i njen život na planini, sa ljudima i zverima.
RADAN PUSTA REKA