Ovo su dani kada deca ne odlaze u školu već škola dolazi deci, takva su nam vremena. Mnogo toga, zbog vanredne situacije, radimo drugačije nego što smo do sada. Tako je i sa školom. Đaci prate nastavu putem televizije i internet portala. Učitelji i nastavnici komuniciraju sa njima u viber grupama i putem društvenih mreža. Razgovarali smo sa učiteljem Milošem Kostadinovićem. On je učitelj u isturenom odeljenju OŠ“Stojan Ljubić“ u Gornjem Brestovcu.
Selo Gornji Brestovac je 11km udaljeno od Bojnika. Nalazi se na Pustoj Reci, a kraj sela je veštačko jezero, prava idila za pecaroše i sve ljubitelje odmora u prirodi. Pa ipak, kao da je zaboravljeno od sveta, u nižim delovima sela nema čak ni signala za mobilni telefon svih operatera, a internet je, osim na najvišim tačkama, misaona imenica. U selu žive samo Srbi i Romi. U isturenom odeljenju Osnovne škole đaci su isključivo Romska deca, jer je Srpsko stanovništvo uglavnom staračko. Romske porodice koje žive u ovom selu nisu zavidnog materijalnog stanja pa deca, ne samo da nemaju svoj računar ili mobilni telefon, već je u mnogim domovima samo po jedan televizor.
Kako uče, kako učitelji komuniciraju sa njima i njihovim roditeljima, pitali smo njihovog učitelja Miloša Kostadinovića. Kako izgleda jedan učiteljski dan sada, uspevaju li deca da prate nastavu, mogu li roditelji koji su i sami, najčešće, završili samo osnovnu školu, uz učiteljevu pomoć, dovoljno da objasne deci? Kako učitelji, u ovakvim sredinama, prevazilaze probleme potpuno drugačije nego u gradu? To su neka od pitanja koja smo postavili ovom mladom učitelju koji živi i radi na selu.
RADAN PUSTA REKA