U selu Obilić, kraj Bojnika, u Pustorečkoj oblasti, podno planine Radan obeležena je 107. godišnjica Jablaničko-Topličkog ustanka, polaganjem venaca na Spomen obeležje ratnicima. Prisutnima se obratio Dragoslav Anđelković, Predsednik Opštinskog odbora Saveza potomaka ratnika Srbije 1912-1920 Bojnik i govorio o ovom istorijski važnom ustanku.
Vence su položili delegacija Opštine Bojnik, delegacija Bojničkog opštinskog odbora Saveza potomaka ratnika Srbije 1912-1920, delegacija opštinskog odbora SUBNOR-a Bojnik i delegacija udruženja boraca iz Lebana.




Na ovom komenmorativnom skupu prisutnima se obratio Veroljub Trajković, potpredsednik Republičkog odbora saveza potomaka ratnika Srbije. U svom obraćanju je istakao istorijsku važnost ovog ustanka, obrazložio zašto bi se o ovom ustanku trebalo govoriti kao o Jablaničko-Topličkom ustanku i pozvao sve da na dalje koriste upravo taj termin.


Po polaganju venaca, učenici STŠ“Boško Krstić“ u Bojniku, Strahinja Mihajlović, Lazar Stojanović i Iva Milošević su pročitali prigodne tekstove.


Jablaničko-Toplički Ustanak je bio Srpski Ustanak. Podignut za vreme Prvog Svetskog ili Velikog Rata. Trajao je svega mesec dana, od 26.02 do 25.03 1917. godine. Neposredan povod Ustanka bila je mobilizacija muškaraca starosti od 18-35 godina u Bugarsku vojsku, sa ciljem da se te jedinice pošalju na Solunski front, gde bi se borile upravo protiv Srpske vojske.

Vođe Ustanka bili su, između ostalih, Kosta Vojnović Kosovac i Kosta Milovanović Pećanac. Obuhvatao je teritoriju Toplice, Puste Reke, Jablanice, Jastrepca, Rasine, kao i istočnih i srednjih delova Kopaonika. Srpska Vrhovna Komanda je Pećanca avionom spustila u selo Mehane na Radan planini. Plan je bio da Pećanac pokrene Ustanak, ali tek kad Bugari krenu u povlačenje i kad se proboj Solunskog fronta bude očekivao svakog trenutka. Zbog toga je bio organizovan skup Srpskih četovođa 21.02.1917.godine, u selu Obilić.

U kući Petra Dragovića dva dana su boravili Vojnović i Pećanac i tu je donesena odluka o pokretanju Ustanka ali su, zbog sukoba na terenu, borbe počele pre no što su komandanti stigli na teren. Bilo je 300 Srpskih prvaka od toga 150 konjanika, naoružanih sa 2 topa, jednim minobacačem i puškama . Kod Bojnika se sa Bugarima sukobio Milinko Vlahović 24.02 i pobedio, a najveće gubitke Bugari su imali u borbama oko Žitnog Potoka i Zlate. Širila se oslobođena teritorija. Ustanak je krvavo ugušen, protiv 13.000 ustanika našlo se 60.000 neprijateljskih vojnika. Došlo je do brutalne odmazde gde je stradalo preko 20.000 ljudi i spaljeno preko 50.000 kuća. Ostale su samo komitske, gerilske, čete koje su povremeno delovale sve do proboja Solunskog fronta. Komandant Jablaničkog komitskog odreda postaje Dimitrije Begović.
RADAN PUSTA REKA