Selo Majkovac se smestilo kraj bistrog planinskog potoka, podno vrhova Radana. Jedno je od najmanjih Bojničkih sela i sasvim sigurno ima najlepše uređen centar. Bogato je vodom odličnog kvaliteta pa su zato u sentru sela, kraj mosta, podigli spomen česmu. Kraj česme su krst i zastava Majkovca, a iznad natkriven prostor za druženje, sa kog je odličan pogled na sportski teren, vodenicu i bazen i sve se to nalazi na samo par kilometara od Petrove gore, jednog od vrhova planine Radan.
Majkovčani,kako oni koji u njemu žive, tako i oni koji odatle potiču, su većinom izuzetno vredni ljudi. Ako neko da jedan dinar ostali dodaju i jedan svoj i od toga, sopstvenim rukama, urade nešto na uređenju svog sela. Među njima postoji jedna ekipa koja je, pre otprilike 35 godina, napravila bazen 6x12x2 metara. Bilo je to pravo čudo, dolazili su da uživaju i ljudi iz okolnih mesta. „Na bazenu bi se okupilo i po 80 kupača, a tada Leskovac nije imao bazen“ seća se naš domaćin.


U samom centru ovog planinskog sela je mahala Antanaskovića, gde živi Milun sa suprugom i to preko cele godine. Sada je u penziji, a dok je radio živeli su u Bojniku. Pitali smo ga kakav je Majkovac za život i koliko ima stanovnika. S lakoćom i zadovoljstvom je odgovorio da je Majkovac izuzetno poželjno mesto za život , okolina je prelepa, ima dovoljno vode, odličnog kvaliteta, vazduh je čist planinski, a tu je u centru sela i uređen prostor za sport i druženje, kao u nekom planinskom turističkom centru, urbanom izletištu, ali i bolje , nema velike gužve. Ali na pitanje koliko stanovnika ima u Majkovcu kaže da je teško odgovoriti. U selu je 35-36 domova, stanovnika je po popisu iz 2011. godine svega 9, pa ipak leti i za vikende ima nekog u svakoj kući, a često se na okupu nađu i po tri generacije. Tamo gde je obično jez među generacijama, u Majkovcu je razumevanje i bliskost pa je delom i zato Majkovac selo u kome ljudi vole da dolaze i žele da tu žive, tu se ljudi slažu i pomažu.


Ljudi se polako vraćaju u Majkovac, zahvaljujući tome što tu postoje uslovi za neki dodatni biznis. Vraćaju se i ljudi srednjih godina, još uvek radno sposobni,obnavljaju svoje kuće i sade voćnjake. U zadnjih nekoliko godina obnovi se, godišnje, po 2-3 kuće. Okolina je prelepa pa je moguće baviti se i seoskim turizmom ali nema ko, jer je posao oko gostiju naporan generaciji koja se vraća u Majkovac. Kako kaže naš domaćin, Milun, tako je u celom pod Radanskom delu, ima kuća, okolina je prelepa, ali nema ko da dočeka i ugosti turiste. Pa ipak Majkovac nema čime da zadrži mlade, da u njemu žive, tokom cele godine. Nema u blizini radnih mesta, nema škole i ambulante, a ni prodavnice sve do Bojnika. Zemljište i nadmorska visina su takvi da se, od poljoprivrede, može baviti samo voćarstvom i stočarstvom. Udaljenost je nekih desetak kilometara što nije mnogo ali zimi se, koliko-toliko, redovno čisti samo asfaltni put kroz selo pa ljudi iz mahala moraju svoje automobile da parkiraju u centru ili kraj puta i do kuće odu peške. Iterneta i mobilne telefonije nema , operateri nisu zainteresovani, a Majkovčani bi voleli da koriste internet i u svom selu, a mnogi bi često dolazili i zimi, kad bi se putevi bolje čistili i lakše stizalo do mahala. Ne mogu sami i mehanizacijom, koju imaju, da održavaju ni atarske puteve, kaže naš sagovornik, Milun Antanasković i dodaje da Majkovčani nisu jedini, mnoge muče te infrastrukturne muke , ali bi bili zadovoljni da i njima neko nešto pomogne jer su ,po njegovim rečima, do sada sve radili sami.


Nadaju se da će asfaltiranje puta preko Radana i Agroindustrijska zona u Kosančiću omogućiti nekom Majkovčaninu radno mesto pa će moći da na posao putuje iz Majkovca jer, kako kaže, na zapadu se do posla putuje i po 100-200 kilometara, a od centra Majkovca do Bojnika je svega 12 km.
“ Članak je urađen u okviru projekta “ DA NAŠI BUDU SA NAMA “ , koji sufinansira opština Bojnik, a realizuje Radan Pusta Reka portal. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.“
RADAN PUSTA REKA