
Ljudi migriraju a mesta napreduju i stagniraju svojim ritmom. Kosančić je sada samo selo a između dva rata Kosančić je bio Opštinsko mesto. Nekada davno Kosančić je bio najrazvijeniji u široj okolini a u njemu je živela jedna od najbogatijih porodica, porodica Anđelković. Posedovali su ogromno imanje,akcije u Boru i Majdanpeku, između ostalog posedovali su i banku u samom Kosančiću.
Potomci ove porodice su se i sami odselili iz Kosančića, po priči meštana deo se odselio za Niš i tamo ima živih potomaka ove porodice dok o onima koji su se odselili za Beograd nemaju podatke. Meštani još uvek prepričavaju anegdotu o tome kako je jednom davno kralj prolazio kolima kroz Kosančić. Kola su se pokvarila a gazda Anđelković je upregao svoje najbolje konje u najlepši fijaker i odvezao kralja.
Kosančić je poput prave varošice imao sve od opštine, preko policijske stanice, ambulante, porodilišta, pijace,prodavnice, kafane, poslastičare,krojača, obućara, benzinske pumpe… Polako je stagnirao dok se nedaleko odatle stvarao novi centar, Bojnik. Sada je Kosančić lepo uređeno selo sa zanimljivom istorijom i pun kontrasta.
Videćete skoro jednak broj zapuštenih kuća uraslih u korov ali i prelepih domova, pravih palata koje pokazuju veliku raslojenost stanovništva. Ovde se gradi agro-biznis zona pa su sve tendencije da će razvoj Kosančića krenuti uzlaznom linijom, možda će ovde ponovo živeti neko ko poseduje banku.