Dragoje i Mira Mladenović provode svoje penzionerske dane u selu Dobra Voda na Radan planini. Proslavili su 55 godina srećnog braka, imaju dva sina, snaje koje su im kao ćerke, unuke koje obožavaju i medenu praunuku. Vole Radan i Dobru vodu, mir i tišinu, prostranstvo i čistotu prirode, vole proleće i jesen, leto i zimu na Radan planini, tu im je lepo. Nedostaje im, kako kažu, samo jedno njihova porodica.
Život u planinskom selu zamenili su životom u gradu, da bi se deca školovala. Mira se kasno zaposlila i rano ostala bez posla zbog zatvaranja firme ali deca su odrasla u dobre ljude i stvorili svoje porodice. Za sinove kaže da su tako dobri da ne žali što nije imala ćerke, a snaje voli kao da su njene ćerke.Imaju unuke koji im nedostaju i praunuku za koju kaže da je slatka kao med.


Po Dragojevom odlasku u penziju vratili su se na Radan olaninu da tu žive. Više nisu gajili stoku ali su nastavili da se bave voćarstvom. Od voća imaju sve od rane trešnje do šljiva i kruški za rakiju a u bašti ne rađa se jedino paprika, sve ostalo što bi posadili rađalo je dobro.


Proživeli su lep penzionerski život u Dobroj vodi ali godine idu i bolesti pristižu. Dragoje i Mira više ne mogu da voze svoj auto a autobusa nema, još uvek mogu sami da se staraju o sebi u kući ali za sve ostalo zavise od drugih. Ipak ostaju na planini i srećni su zbog toga jer kako Dragoje reče grad nije za starije ljude, tamo se samo troši gotovina a penzija mala. Mira dodaje da je tu na planini najlepše.


Obradovali su se vesti da se već radi na asfaltiranju puta preko Radan planine koji prolazi desetak metara od njihovog dvorišta. Do Dobre Vode je tri prilazna puta, iz Ivanja, od Magaša i preko Radana ali je bar deo puta makadamski i težak za niske, gradske automobile pa se zato Mira i Dragoje ali i sve njihove komšije raduju jer će porodice lakše da ih posećuju. Sinovi i unuci rade pa im nije lako organizovati se i doći u Subotu popodne pravo sa posla a vratiti se već sutradan za Beograd. Koliko god da brinu o roditeljima i sami su u šestoj deceniji života ali se organizuju i jednom mesečno neko dođe da ih obiđe a godišnji odmor naravno provode tu na Radanu. Sada će kad dođu na odmor moći da odu do neke od banja, kako Mira reče od njihove kuće do Prolom Banje je 19km a do Bojnika 20km a dobrim putem ni Sijarinska nije daleko.


Sada Mira i Dragoje provode u Dobroj Vodi od proleća do kasne jeseni i čekaju dan kad će stariji sin u penziju jer sinovi i snaje planiraju da po odlasku u penziju dođu u Dobru Vodu na Radan planinu da žive i uživaju u svojim penzionerskim danima. Ovde imaju komšije do kojih su se nekada šetali. Pored njihove tu je još 2-3 kuće, dvorište do dvorišta a ostale su udaljene od 200m-1200m pa je to za njih bila nekada lepa šetnja a sada se raduju kad neko svrati u njihov dom a svaki dolazak geranto domaćica je prava radost jer imaju sa kim da popričaju i donesu kućne potrepštine.


Zimu će provesti u gradu sa porodicom koja im ostatak godine jedino nedostaje ali kad se mladi uveče zasede sa prijateljima nedostajaće im preko potreban mir koji imaju u Dobroj Vodi a kad smog počne da ih guši setiće se čistog planinskog vazduha i čekati proleće da se vrate u svoje selo.


Mira i Dragoje su tipičan primer kako stari žive u svojim poznim godinama. Ne žale se na svoje bolesti koje život u planinskom raju Radan planine mnogima čini lakšim, jača njihov imunitet i olakšava starost. Svesni su da njihovi potomci, koji žive u gradu, ne mogu dovoljno da im pomognu pa su zato srećni zbog svake posete geranto domaćica. Ne traže gradski vodovod, bilo bi preskupo tako daleko voditi vodu za mali broj stanovnika. Od životnog značaja za njih su autobus, dobar put, struja i signal mobilne telefonije jer televizija, internet i telefonski razgovori olakšavaju usamljenost i što je najbitnije omogućavaju da pozovu pomoć ako zatreba a autobusom mogu i sami da odu do lekara, prodavnice i apoteke.+
“ Članak je urađen u okviru projekta “ PUSTOREČKO SELO “ , koji sufinansira opština Bojnik, a realizuje Radan Pusta Reka portal. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.“
RADAN PUSTA REKA