Selo Orane nekad i sad

Da li znate ko je najstariji Orančanin, to je ogroman hrast na ulazu u selo čija se starost ne zna. Selo Orane se nalazi na 11km od Bojnika i 15km od Lebana, na putu ka Radan planini i kroz njega prolazi asfaltni put. Selo je brdsko planinskog tipa, sastoji se od nekoliko mahala.

Naselje datira još iz srednjeg veka. Prema popisu iz 2011. godine, u Oranu je bilo 86 stanovnikadomova. u 49 domaćinstava (prema popisu iz 2002. bilo je 152 stanovnika u 71 domaćinstvu), a po popisu od ove 2022.godine bilo je 50 stanovnika, od toga po rečima meštana 22 su u mahali Trska.

Selo je, nekada, bilo centar oko koga su se okupljali i meštani susednih sela iz Bojnika ali i Lebana. Školu je dobilo daleke 1897.godine. U periodu oko 1950. doživelo je buran razvoj. Broj kuća se udesetostručuje a 1953g. ima 746 stanovnika.

Po rečima našeg sagovornika, u vreme njegovog detinjstva, u školi je bilo skoro 1000 učenika, od 1-8 razreda i 22 učitelja i nastavnika. Selu je, u to doba, imalo, pored osmorazredne škole, pošta, 2 prodavnice, 2 kafane, trafiku, opančara, bonbondžiju… Sada u selu jedino radi ambulanta i to dva dana u nedelji i kako kažu to je dovoljno, prema broju stanovnika. Stalne autobuske veze sada nema, a za nekoliko dece školskog uzrasta organizovan je kombi prevoz.

Meštani su uglavnom stariji ljudi 70-80 godina, mnogi su radili u gradu i sa odlaskom u penziju su se vratili u svoje selo da ovde, okruženi prirodom, prožive svoje penzionerske dane, dok su drugi tu proživeli ceo svoj život.

U mahali Trska je potpuno drugačija slika, najmlađi stanovnik ima tek 2 godine i skoro svaka kuća je stalno nastanjena, tu živi polovina stanovnika ovog sela. U Trsci se odlazi kod komšije na kaficu i čašicu razgovora, a u proleće kao laste u selo dođu oni koji samo zimu provode u gradu. Selo tada počinje da se puni.

 

Dolaze da obiđu dedinu kuću, da provedu vikend i praznične dane u selu. Ovde pod Radanom se provode godišnji odmori. Leti su tu mnogi koji vole Orane ali ih je život odveo u velike gradove. Pitali smo ih šta je tu najlepše, šta ih je zadržalo ili vratilo u ovo selo i dobili jedinstven odgovor čista priroda, mir i tišina, voda i Radanski vazduh.

Zadovoljni su zbog rekonstruisanog uličnog osvetljenja i skromni u svojim željama. Većina nema dovoljno vode u svojim bunarima ali kažu da shvataju da se ne isplati izgradnja vodovoda za tako mali broj stanovnika, ali bi im značilo da se put naspe, izvalja i iskopa šanac bar sa jedne strane mada bi voleli i oni da im je ulica asfaltirana. Mnogi bi voleli da ponovo imaju autobuski prevoz tako bi ponekad mogli da odu do Bojnika, sami ponešto urade i ne budu na tolikom teretu drugima ali i vide porodicu i prijatelje.

Ove godine meštani sela Orane su pobedili na republičkom takmičenju Seoske sportske igre i bili najbolji u celoj Srbiji. Razgovarali smo sa kapitenom ekipe, Aleksandrom Kostićem, i on nam je pričao o životu u selu i meštanima, kako je sada, dok se Dragiša Denić, za nas, prisetio kako je selo izgledalo nekada , kako se živelo na vrhuncu razvoja Orana, onda kada je u oko 350 domova bilo prosečno po dvoje dece dok nas je Zorica Denić upoznala sa životom žene na selu.

 


“ Članak je urađen u okviru projekta “ PUSTOREČKO SELO “ , koji sufinansira opština Bojnik, a realizuje Radan Pusta Reka portal. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.“

Podeli ovo sa prijateljima: