SAVINAC – Budućnost je u selu

Selo Savinac je jedno od najbližih Bojniku a po broju stanovnika predzadnje u opštini, ima samo 24 stanovnika u 45 kuća po poslednjem popisu. Nalazi se na regionalnom asfaltnom putu Bojnik-Orane-Ivanje-Radan planina na 3,5km od Bojnika.

O Savincu nekada i sada, od naseljavanja do današnjih dana, razgovarali smo sa Dragišom   Tomaševićem  čija porodica je jedna od prvih koja se nastanila u Savincu prilikom poslednjeg naseljavanja . U ataru sadašnjeg sela Savinac živelo se i u Vizantijsko i u Tursko doba o čemu govore ostaci rimskog puta i vodovoda koji se nalaze u pravcu sela Rečica kao i zidine crkve i krčme.

U selu postoji seoski bunar koji je nekada  bio centar okupljanja i svih dešavanja. Tu kraj bunara su se smišljali dečiji nestašluci ali i rodile mnoge ljubavi pa i brakovi. Osim seoskog bunara Savinac ima Mesnu zajednicu a nekada je imalo i Osnovnu školu. Škola je postojala i bila u dve kuće u iznajmljenim sobama a imala je najviše 176 đaka u vreme kada je selo vrvelo od života.

Najveći broj stanovnika  po statističkim podacima selo je imalo 1940.-1950. i to 177 stanovnika. Po najnovijem popisu Savinac se nalazi na predposlednjem mestu po broju stanovnika u Opštini Bojnik sa svega 24 stanovnika u 45 domova. Pored ovih stanovnika koji su i na papiru tu veliki je broj onih koji kao ptice selice sa proleća dođu u selo a u jesen odlaze u grad. Kako Dragiša kaže Savinac je selo koje se ne smanjuje i ne povećava zadnjih godina, jedni dolaze, drugi odlaze. U trećini kuća neko živi tokom cele godine , u drugoj trećini borave od proleća do jeseni a preostali dolaze ko kad može da obiđu kuću, provedu vikend ili deo odmora a tek par kuća niko ne otvara.

U Savincu je dosta starih i to starosti 70-90 godina a 5 deteta predškolskog i školskog uzrasta, ustvari u svakoj 3-ćoj kući u kojoj ljudi žive preko cele godine, ima dece. Najmlađi je dečak od 5,5 godina a preko leta kada je Dragiša u Savincu sa porodicom najmlađa je njegova ćerčica sa 4 godine. Dragiša i ostali meštani se nadaju da će sada kada ima dece školskog uzrasta koju školski kombi vozi za Bojnik i zimsko održavanje puteva biti bolje.

Pitali smo našeg domaćina šta je to lepo u Savincu i dobili vrlo kratak odgovor: SVE a na pitanje dali i njegova porodica misli kao on odgovorio je pitanjem :Zar bi gradili novu kuću da svi ne volimo da budemo u Savincu. Ovih dana očekuje ekipu Elektro distibucije da  priključe struju a dotle tu je dobri komšija. Na proleće kada dođe u Savinac živeće sa porodicom u novoj kući a u poslednjih desetak godina izgrađeno je ili renovirano ukupno 5 kuća. Dragiša sanja da kada ode u penziju, poput svojih roditelja , živi u Savincu a zasad leti putuje na posao a zimu provodi u gradu.

U selu žive porodice  Malović, Tešović, Tomašević, Vasović, Živković, Desilić, Ćeranić, Lalić, Grbović, Dimitrijević, Stojković, Đorđević i Stojanović. Stanovništvo se većinski doseljavalo od 1855.-1890. godine

Selo i meštane dobro poznaje pa nam je ispričao da je selo nekada bilo stočarsko, nije bilo kuće bez krupne stoke, a sada u selu ima ovaca u 3 kuće i samo u jednoj  krave u celom selu. Meštani su se okrenuli voćarstvu. Imaju uglavnom šljive i višnje ali po neko ima i zasad jagode, maline i kupine. Zemlja je ovde kvalitetna a oranice su pored sela u blagoj kotlini zaštićene brdima sa svih strana. Na ulazu u selo su veliki Rubinovi vinogradi ali privatni izumiru dok se voćnjaci sa šljivom i višnjom zanavljaju, održavaju i podmlađuju. Kulture biraju da im ne treba mnogo zalivanja jer vode u seoskim bunarima ima za obično seosko domaćinstvo a za veće potrebe moraju da se buše arterski bunari a takvih je do sada 3 izbušeno.

Savinac je kao nekada izrazito stočarsko selo sačuvalo radnu liniju pulina. Decenijama je vršena selekcija i ukrštanje i izbor najboljih čuvara stoke a i sada je jaka ta ljubav prema pulinima.

Meštani Savinca veće probleme, po rečima našeg domaćina Dragiše Tomaševića , imaju  sa vodom jer šta god krenuli da rade ne može bez vode a potrebna je i za kućne potrebe. Problem sa vodom za piće je i taj što se bunari zamute a kako nema kanalizacije boje se i zagađivanja bunara.

Drugi problem sa vodom je vezan za atmosferske padavine i letnje i zimsko održavanje puta. Put je regionalni, ivicom puta je šanac za odvođenje atmosferske vode ali već dugo nije čišćen pa su se propusti zatvorili a šanac zapunio tako da se put pretvori u potok. Selo se nalazi u plitkoj dolini tako da se sva voda slije u niži deo sela. U proleće kada se snegovi tope na tom mestu bude i do 1/2m debelog leda.

Selo ima još jedan problem vezan za put i saobraćaj a to je nepostojanje propisanog saobraćajnog znaka za naseljeno mesto tako da vozači u skladu sa važećim propisima  ovuda voze mnogo brže od 50km na čas koliko je propisano za vožnju kroz naseljeno mesto. Tim putem koji je ujedno glavna seoska ulica se kreću i stari i deca a kada put preko Radan bude završen ovde će se utrostručiti frekvencija saobraćaja. Pored svega navedenog u selu nema ulične rasvete pa i to čini ovaj put manje bezbednim za pešake ali je po rečima Nebojše Nenadovića, Predsednika opštine Bojnik, u planu uvođenje ulične rasvete iu preostalim mesnim zajednicama pa će i u Savincu uskoro ulica biti osvetljena.

Da bi porodice sa decom imale uslove za život slične onima u gradu pored vode  potrebni su i struja sa stabilnim naponom, da ne pregorevaju uređaji, i dobra pokrivenost signalom za mobilnu telefoniju i internet ali kako Dragiša istriče to je problem svih sela koja se nalaze u kotlini. Navodi primer da dete ne može da prati on-line nastavu bez dobrog internet signala a i mnogi  koji rade od kuće svoj posao mogli bi da ga rade i iz Savinca i budu tu makar od proleća do jeseni a ovako mogu da dođu samo kad su slobodni. Savinac je veoma blizu Bojnika, svega 3,5km, od centra sela do mlina na ulazu u Bojnik, odavde bi se moglo na posao svakodnevno kad bi dobro funkcionisalo zimsko održavanje pute i kad bi bilo autobuskog prevoza ali zasad samo deca imaju organizovani prevoz do škole.

Za kraj našeg druženja Dragišu smo pitali kakvi su mu planovi za budućnost. Od proleća namerava da se bavi gajenjem živine i to kokošima domaće rase koja je pred izumiranjem i želi da sa par prijatelja umnože broj pripadnika rase i sačuvaju je od izumiranja a uz to da ima ekolopki zdravu hranu za svoju porodicu. i dodaje da  on radi da bi njegova deca malo lakše živela a da će se mnogi vraćati na selo i da su tek oko Kovid krize  shvatili značaj sela kao i da je budućnost upravo u selu.


“ Članak je urađen u okviru projekta “ PUSTOREČKO SELO “ , koji sufinansira opština Bojnik, a realizuje Radan Pusta Reka portal. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.“

Podeli ovo sa prijateljima: